Tijelo pod stresom: put prema ravnoteži kroz pokret i hipnozu
- DIO : Tijelo pod stresom (…doživljaj prije mog iskustva kao hipnocoach-a)
Stres, emocionalna napetost i psihološka opterećenja često se manifestiraju kroz fizičke simptome – bolove u leđima, vratu, ramenima, osjećaj težine u tijelu, ograničenost pokreta ili opću nelagodu.
Takve tjelesne blokade nisu rijetkost, one predstavljaju somatski odgovor organizma na unutarnje psihičko opterećenje.
U tim stanjima, od izuzetne je važnosti razumjeti ulogu tijela u procesu samoregulacije – a posebno značaj tjelesne aktivnosti. Redovita, ciljana i stručno vođena tjelesna aktivnost ima višestruke dobrobiti: potiče cirkulaciju, poboljšava opskrbu mišića kisikom, fleksibilnost, pokretljivost i funkcionalnu snagu.
Osim biomehaničkih učinaka, vježbanje izravno utječe i na neurokemijske procese – povećava se razina serotonina i endorfina, hormona povezanih s osjećajem zadovoljstva i smanjenjem boli.
Kada zanemarimo tijelo u suočavanju sa stresom, dolazi do tzv. energetske stagnacije – mišićna napetost ostaje prisutna, a organizam ulazi u začarani krug nelagode, iscrpljenosti i emocionalne neravnoteže.
Zato pristup koji uključuje tijelo – kroz kineziološke vježbe, somatske tehnike, disanje ili svjesno kretanje – ima ključnu ulogu u očuvanju unutarnje ravnoteže.
Tjelesna aktivnost nije samo način održavanja fizičke forme. Ona je kanal za obradu emocija, rasterećenje živčanog sustava i ponovno uspostavljanje osjećaja kontrole, povezanosti i stabilnosti.
- DIO: Kad tijelo progovori – moj put kroz pokret i hipnozu
Tek kad sam prošla edukaciju za hipnocoacha, shvatila sam da tijelo ne govori samo kroz napetost i bol.
Počela sam uviđati koliko toga što nazivamo “psihičkim” zapravo traži da ga oslušnemo kroz pokret, dah i tišinu iznutra.
Prije toga, sve sam promatrala više izvana: kao sustav koji treba samo vanjsku podršku – pravilno vježbanje, dobar plan, kvalitetnu rutinu.
A onda sam ušla dublje. Naučila sam slušati.
Ne što radim – nego iz kojeg mjesta to radim.
U hipnocoachingu, tijelo više nije objekt koji treba “popraviti”.
Postaje suputnik. Kompas.
Postaje izvor odgovora.
Počela sam kombinirati kratke hipnotičke procese sa svjesnim kretanjem – i ono što se dogodilo nije bila samo fizička lakoća, nego i emocionalna protočnost.
Ponekad mi je jedan udah, vođen unutarnjom slikom ili metaforom, stvorio prostor za više od desetak minuta vježbanja u kojem sam zaista mogla osjetiti samu sebe i svoje prave potrebe.
I danas, kad radim s klijentima, često ih ne pitam odmah “što osjećate”, nego:
Gdje u tijelu to osjećate? Što vam ono govori? Možete li mu dati pokret? Disanje? Slobodu?
Jer tijelo zna.
I kad ga spojimo s umom – ne samo svjesno, nego i kroz podsvijest – dogodi se nešto duboko iscjeljujuće.
Tada pokret nije obaveza.
To je povratak sebi.
Autorica članka:
Karmela Nikolić Prkačin
prof. kineziologije, hipnoterapeut, life hipnocoach
